Pravilnik o specijalizacijama i subspec., Sl.novine FBIH 6/11 - 21-02-2011

Na temelju članka 153. stavak 2., članka 155. stavak 2., članka 157. stavak 3, a u svezi s člankom 236. stavak 1. alineja 29. i 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (\"Službene novine Federacije BiH\", broj 46/10), federalni ministar zdravstva donosi
PRAVILNIK
O SPECIJALIZACIJAMA I SUBSPECIJALIZACIJAMA DOKTORA MEDICINE, DOKTORA STOMATOLOGIJE I MAGISTARA FARMACIJE
I - TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se pravilnikom utvrđuju grane specijalizacija i subspecijalizacija; trajanje plana i programa specijalizacija i subspecijalizacija za doktore medicine, doktore stomatologije i magistre farmacije; kriteriji za prijem specijalizanata odnosno subspecijalizanata; uvjeti za zdravstvene ustanove i fakultete zdravstvenog usmjerenja u kojima se obavlja specijalizantski odnosno subspecijalizantski staž, kao i postupak njihove verifikacije; način obavljanja specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža; uvjetima za obavljanje specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža u inozemstvu; način sačinjavanja liste ispitivača za specijalističke i subspecijalističke ispite; polaganje specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita; način i postupak priznavanja vremena provedenog na postdiplomskom studiju u subspecijalizaciju, kao i troškovi obavljanja specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža.
Članak 2.
Doktori medicine, doktori stomatologije i magistri farmacije mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije i subspecijalizacije.
Specijalizacija i subspecijalizacije je organiziran oblik stjecanja teoretskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih saznanja prema propisanom programu.
Plan i program specijalizacija i subspecijalizacija za doktore medicine, doktore stomatologije i magistre farmacije, te njihovo trajanje sastavni je dio ovoga Pravilnika (Prilog br. 1).
II - UVJETI ZA USTANOVE U KOJIMA SE OBAVLJA SPECIJALISTIČKI ODNOSNO SUBSPECIJALISTIČKI STAŽ I POSTUPAK NJIHOVE VERIFIKACIJE
Članak 3.
Cjeloviti program specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža ili dio programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža doktora medicine, doktora stomatologije i magistra farmacije obavlja se u zdravstvenim ustanovama i fakultetima zdravstvenog usmjerenja koji, glede prostora, opreme i kadra, udovoljavaju sljedećim uvjetima:
• da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije odnosno subspecijalizacije,
• da imaju odgovarajući prostor i opremu,
• da imaju u stalnom radnom odnosu najmanje dva specijalista odnosno subspecijalista u zvanju primarijusa, s najmanje pet godina specijalističkoga odnosno subspecijalističkog staža za granu specijalizacije odnosno subspecijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava odnosno dva specijalista odnosno subspecijalista s najmanje pet godina specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za granu specijalizacije odnosno subspecijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
• da imaju uposlene u stalnom radnom odnosu specijaliste odnosno subspecijaliste koji ispunjavaju uvjete za funkciju glavnog mentora i komentora,
• da imaju bibliotekarsko-informatičku podršku suglasno suvremenim zahtjevima medicinske, stomatološke odnosno farmaceutske struke kojom se omogućava pristup odgovarajućoj domaćoj i inozemnoj stručnoj literaturi, te prostor i opremu za praktično učenje laboratorijskih tehnika,
• da imaju organizirane aktivnosti u oblasti praćenja kvalitete specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža.
Izuzetno, od stavka 1. ovoga članka, dio programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za magistre farmacije može se obavljati i u farmaceutskoj industriji, prehrambenoj industriji, laboratorijama za ispitivanje lijekova pri agencijama za lijekove i medicinska sredstva, laboratorijama za ispitivanje kvaliteta hrane pri agencijama za sigurnost hrane, laboratorijama za ispitivanje vode i dr.
Farmaceutska i prehrambena industrija, kao i laboratorije iz stavka 2. ovoga članka moraju ispunjavati uvjete propisane stavkom 1. ovoga članka, izuzev uvjeta navedenih u alineji 3. i 4. stavka 2. istog članka.
Glede uvjeta kadra, farmaceutska i prehrambena industrija, kao i laboratorije iz stavka 2. ovoga članka moraju imati u stalnom radnom odnosu jednog specijalistu odnosno subspecijalistu, s najmanje pet godina specijalističkoga odnosno subspecijalističkog staža za granu specijalizacije odnosno subspecijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava, kao i odgovarajući visokobrazovni kadar iz oblasti tehnologije, kemije, informatike i dr. srodnih zanimanja.
Članak 4.
Federalni ministar zdravstva (u daljnjem tekstu: ministar), na prijedlog nastavnih zdravstvenih ustanova tipa univerzitetsko- kliničkih bolnica imenuje voditelje programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za kliničke specijalizacije odnosno subspecijalizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), na razdoblje od dvije godine.
Izuzetno od stavka 1. ovoga članka, na prijedlog nastavnih zavoda i nastavnih zdravstvenih ustanova iz članka 110. stavak 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon), ministar rješenjima imenuje voditelje programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za specijalizacije odnosno subspecijalizacije primarne razine zdravstvene zaštite u Federaciji, na razdoblje od dvije godine.
Voditelj programa iz st. 1. i 2. ovoga članka mora imati najmanje deset godina specijalističkog odnosno subspecija- lističkog staža obavljenog u radnom odnosu u nastavnoj zdravstvenoj ustanovi tipa univerzitetsko-kliničke bolnice, odnosno nastavnom zavodu ili nastavnoj zdravstvenoj ustanovi, te imati nastavno zvanje.
Voditelj programa iz st. 1. i 2. ovoga članka koordinira izvođenje programa specijalističkog odnosno subspecijalistič- kog staža, te nadzire rad glavnog mentora i komentora.
Voditelj programa iz st. 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pravo nadoknade za svoj rad u visini koja se određuje rješenjem ministra, a u smislu članka 14. ovoga pravilnika.
Članak 5.
Glavni mentor i komentor moraju biti djelatnici zdravstvenih ustanova odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja kojima je dato odobrenje za obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u smislu članka 8. ovoga pravilnika.
Glavni mentor i komentor moraju imati najmanje pet godina specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za onu granu specijalizacije odnosno subspecijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava, te imati nastavno zvanje ili zvanje primarijus.
Na prijedlog nastavnih zdravstvenih ustanova tipa univerzitetsko-kliničkih bolnica odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja kojima je dato odobrenje za obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u smislu članka 8. ovoga pravilnika, ministar rješenjima utvrđuje liste glavnih mentora i komentora za kliničke specijalizacije odnosno subspecijalizacije s rokom važenja od dvije godine.
Iznimno od stavka 3. ovoga članka, na prijedlog nastavnih zavoda i nastavnih zdravstvenih ustanova iz članka 110. stavak 2. Zakona, kojima je dato odobrenje za obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u smislu članka 8. ovoga pravilnika, ministar rješenjima utvrđuje liste glavnih mentora i komentora za specijalizacije odnosno subspecijalizacije primarne razine zdravstvene zaštite, s rokom važenja od dvije godine.
Glavni mentor je odgovoran za propisano provođenje plana i programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u cijelosti, praćenje napretka specijalizanta, provjeravanje znanja specijalizanta najmanje dva puta godišnje putem provjere znanja i vještina, te točnost podataka u specijalističkoj odnosno subspecijalističkoj knjižici.
Komentor se imenuje za dio specijalističkog odnosno subspecijalističkog programa koji traje dulje od 30 dana.
Komentor je odgovoran za propisano provođenje dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za koji je imenovan.
Članak 6.
Utvrđivanje ispunjenosti uvjeta prostora, opreme i kadra obavljanje cjelovitog program ili dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža kod zdravstvenih ustanova odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja iz članka 3. ovoga pravilnika, obavlja Federalno ministarstvo zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), suglasno odredbama ovoga pravilnika i Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Zahtjev za utvrđivanje ispunjenosti uvjeta iz stavka 1. ovoga članka podnosi zdravstvena ustanova odnosno fakultet zdravstvenog usmjerenja.
Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka prilaže se:
• rješenje o registraciji ustanove izdato od ovlaštenog općinskog suda,
• dokaz o vlasništvu prostora, odnosno važeći ugovor o zakupu poslovnog prostora,
• prijedlog grana specijalizacije odnosno subspecijali- zacije ili dijelova specijalizacije odnosno subspecija- lizacije, a koji će se u toj ustanovi izvoditi,
• spisak stručnog kadra s urednom osobnom dokumentacijom uposlenika koji su u stalnom radnom odnosu, a u zvanju su specijaliste odnosno subspecijaliste, sa statusom primarijusa i s najmanje pet godina specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za granu specijalizacije odnosno subspecijalizacije za koju ustanova kandidira obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža,
• spisak stručnog kadra s urednom osobnom dokumentacijom uposlenika koji su u stalnom radnom odnosu, a koji ispunjavaju uvjete za glavnog mentora i komentora,
• spisak opreme s urednim atestima proizvođača opreme kojim se potvrđuje kvalitet, ispravnost i sigurnost opreme,
• dokaz o uplati federalne takse,
• dokaz o uplati nadoknade za rad stručnog povjerenstva.
Odredbe ovoga članka shodno se primjenjuju i na utvrđivanje ispunjenosti uvjeta prostora, opreme i kadra obavljanje dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za magistre farmacije u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, kao i laboratorijama iz članka 3. stavak 2. ovoga pravilnika.
Farmaceutska i prehrambena industrija, kao i laboratorije iz članka 3. stavak 2. ovoga pravilnika, prilikom podnošenja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka ne podnose dokumentaciju iz alineja 4. i 5. stavka 3. istog članka, već spisak stručnog kadra s urednom osobnom dokumentacijom uposlenika koji su u stalnom radnom odnosu, a u zvanju je specijaliste odnosno subspecijaliste, s najmanje pet godina specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža za granu specijalizacije odnosno subspecijalizacije za koju ustanova kandidira obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, kao i odgovarajućeg visokobrazovnog kadra iz oblasti tehnologije, kemije, informatike i dr. srodnih zanimanja.
Članak 7.
Po prijemu uredno dokumentiranog zahtjeva iz članka 6. ovoga pravilnika, ministar imenuje stručno povjerenstvo od najmanje tri člana, sa zadatkom da kod podnositelja zahtjeva izvrši neposredan očevid, te utvrdi ispunjenost uvjeta prostora, opreme i kadra za izdavanje odobrenja za obavljanje cjelovitog programa ili dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža.
Stručno povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sačinjava zapisnik, koji je sastavni dio dokumentacije na temelju koje se izdaje rješenje o odobrenju obavljanja cjelovitog programa ili dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža.
Stručno povjerenstvo odgovara za istinitost podataka navedenih u zapisniku iz stavka 2. ovoga članka.
Članovima stručnog povjerenstva pripada nadoknada čiju visinu rješenjem utvrđuje ministar.
Članak 8.
Na temelju podnijetog dokumentiranog zahtjeva, a po provedenom postupku utvrđenom člankom 7. ovoga pravilnika, ministar donosi rješenje kojim odobrava zdravstvenoj ustanovi odnosno fakultetu zdravstvenog usmjerenja obavljanje cjelovitog programa ili dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža ili rješenje kojim se odbija zahtjev.
Rješenje donijeto u smislu stavka 1. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor suglasno propisima o upravnim sporovima.
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u registar zdravstvenih ustanova i fakulteta zdravstvenog usmjerenja u kojima se može obavljati specijalistički odnosno subspecijalistički staž, a koji se vodi u Ministarstvu.
Odredbe ovoga članka shodno se primjenjuju i na farmaceutsku i prehrambenu industriju, kao i laboratorije iz članka 3. stavak 2. ovoga pravilnika.
Članak 9.
Ako tijekom izvođenja programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža nastanu promjene u svezi ispunjavanja uvjeta na temelju kojih je izdano rješenje o odobrenju obavljanja cjelovitog programa odnosno dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža iz članka 8. ovoga pravilnika, ravnatelj zdravstvene ustanove odnosno dekan fakulteta zdravstvenog usmjerenja, obvezan je o navedenim promjenama izvijestiti Ministarstvo, i to u roku od 30 dana od dana nastupanja promjene.
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, zdravstvenoj ustanovi odnosno fakultetu zdravstvenog usmjerenja koji više ne ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga pravilnika, ministar rješenjem oduzima odobrenje za obavljanje cjelovitog programa ili dijela programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža iz određene grane specijalizacije odnosno subspecijalizacije koji se u toj ustanovi izvodi.
Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Odredbe ovoga članka shodno se primjenjuju i na farmaceutsku i prehrambenu industriju, kao i laboratorije iz članka 3. stavak 2. ovoga pravilnika.
III - POSTUPAK ODOBRAVANJA SPECIJALIZACIJE ODNOSNO SUBSPECIJALIZACIJE
Članak 10.
Specijalizacija odnosno subspecijalizacija može se odobriti na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija i subspecijalizacija koji utvrđuje Ministarstvo na prijedlog kantonalnih ministarstava zdravstva u smislu članka 154. st. 3. i 5. Zakona.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, a suglasno članku 154. stavak 2. Zakona, bez godišnjeg plana specijalizacija, odobrenje za specijalizaciju i subspecijalizaciju može se izdati doktoru medicine, doktoru stomatologije i magistru farmacije, a za potrebe ovlaštenog ministarstva zdravstva, državnog odnosno federalnog ministarstva, organa državne ili federalne uprave, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, pravnih osoba koje obavljaju znanstveno-istraživačku djelatnost, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, kao i zavoda zdravstvenog osiguranja.
Članak 11.
Specijalizacija odnosno subspecijalizacija se može odobriti doktoru medicine, doktoru stomatologije i magistru farmacije koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi koja dodjeljuje specijalizaciju odnosno subspecijalizaciju ili ima privatnu praksu, ili radi kod zdravstvenog djelatnika visoke stručne spreme privatne prakse koji dodjeljuje specijalizaciju odnosno subspecijalizaciju i koji ima najmanje godinu dana radnog iskustva u struci nakon položenog stručnog ispita.
Specijalizacija odnosno subspecijalizacija se može odobriti i doktoru medicine, doktoru stomatologije i magistru farmacije koji ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, a u radnom odnosu je u ovlaštenom ministarstvu zdravstva, državnom odnosno federalnom ministarstvu, tijelu državne ili federalne uprave, fakultetu zdravstvenog usmjerenja, pravnoj osobi koja obavlja znanstveno-istraživačku djelatnost, pravnoj osobi koja obavljaj proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, kao i zavodu zdravstvenog osiguranja.
Članak 12.
Izbor kandidata za specijalizaciju odnosno subspecijali- zaciju obavlja zdravstevna ustanova, privatna praksa, ovlašteno ministarstvo zdravstva, državno odnosno federalno ministarstvo, tijelo državne ili federalne uprave, fakultet zdravstvenog usmjerenja, pravna osoba koja obavlja znanstveno-istraživačku djelatnost, pravna osoba koja obavlja proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, kao i zavod zdravstvenog osiguranja na temelju natječaja objavljenog u sredstvima javnog informiranja.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, izbor kandidata za subspecijalizaciju koji obavlja zdravstvena ustanova ne podliježe obveznoj objavi u sredstvima javnog informiranja.

Članak 13.
Zahtjev za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijali- zacije Ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova odnosno privatna praksa zajedno s osobnim zahtjevom doktora medicine, doktora stomatologije ili magistra farmacije za kojega se traži odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije.
Zahtjev za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije Ministarstvu može podnijeti i ovlašteno ministarstvo zdravstva, federalno odnosno državno ministarstvo, tijelo državne ili federalne uprave, fakultet zdravstvenog usmjerenja, pravna osoba koja obavlja znanstveno-istraživačku djelatnost, pravna osoba koja obavlja proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, kao i zavod zdravstvenog osiguranja kod kojega je uposlen doktor medicine, doktor stomatologije ili magistar farmacije.
Uz zahtjev iz st. 1. i 2. ovoga članka podnosi se sljedeća dokumentacija:
• pravomoćna odluka o dodjeli specijalizacije odnosno supspecijalizacije kandidatu,
• dokaz o provedenom javnom natječaju samo prilikom dodjele specijalizacije,
• diploma o završenom fakultetu,
• uvjerenje o položenom stručnom ispitu,
• potvrda o radnom iskustvu od najmanje godinu dana od položenog stručnog ispita,
• potvrda o poznavanju jednog stranog jezika,
• suglasnost zdravstvene ustanove odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja u kojoj će se obaviti specijalistički odnosno subspecijalistički staž, uz naznačenje datuma obavljanja specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u toj ustanovi,
• dokaz o uplati troškova specijalizacije odnosno subspecijalizacije, a koji će se koristiti za izmirenje nadoknada za voditelje programa, kao i glavnog mentora i komentora,
• dokaz o uplati troškova obavljanja dijela programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe, a koji će se koristiti za izmirenje nadoknade za fakultete zdravstvenog usmjerenja.
Članak 14.
Iznos troškova specijalizacije odnosno subspecijalizacije, a kojim se izmiruje nadoknada za rad voditelja programa, kao i rad glavnog mentora i komentora, utvrđuje se rješenjem ministra.
Iznos troškova specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se rješenjem ministra.
Visina nadoknade za voditelje programa, kao i nadoknade za rad glavnog mentora i komentora utvrđuje se rješenjem ministra.
Iznos troškova za obavljanje dijela programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije, koji je zajednički za sve specijalističke programe i koji se doznačava fakultetima zdravstvenog usmjerenja, utvrđuje se rješenjem ministra.
Troškove iz st. 1. i 4. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika.
Članak 15.
Rješenje o odobrenju specijalizacije odnosno subspecijalizacije donosi ministar u roku od 30 dana od dana podnošenja uredno dokumentiranog zahtjeva.
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u registar odobrenih specijalizacija odnosno subspecijalizacija, a koji vodi Ministarstvo.
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Članak 16.
Doktor medicine, doktor stomatologije odnosno magistar farmacije kojemu je rješenjem ministra odobrena specijalizacija odnosno subspecijalizacija u smislu članka 13. stavak 1. ovoga pravilnika, a koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi odnosno privatnoj praksi, zaključuje ugovor o radu sa zdravstvenom ustanovom odnosno privatnom praksom za razdoblje trajanja specijalizacije odnosno subspecijalizacije.
IV - OBAVLJANJE SPECIJALISTIČKOG ODNOSNO SUBSPECIJALISTIČKOG STAŽA
Članak 17.
Ovlaštene zdravstvene ustanove i fakulteti zdravstvenog usmjerenja za obavljanje specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža iz članka 3. ovoga pravilnika, svojim općim aktima propisuju koliki broj specijalizanata mogu istodobno primati na specijalizaciju odnosno subspecijalizaciju.
Na zahtjev podnsitelja zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika, ustanove iz stavka 1. ovoga članka donose rješenje o davanju suglasnosti za obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, uz naznačenje datuma početka obavljanja ovoga staža, i to prije izdavanja rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno subspecijalizacije od strane ministra, u smislu članka 15. ovoga pravilnika.
Članak 18.
Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno subspecijalizacije.
Vrijeme provedeno na poslovima i zadacima koji su predviđeni programom specijalizantskog odnosno subspecijali- zantskog staža, prije izdavanja rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno subspecijalizacije ne može se priznati u specijalizantski odnosno subspecijalizantski staž.
U roku iz stavka 1. ovoga članka, glavni mentor je obvezan izraditi raspored obavljanja propisanog programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, dogovoriti obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u zdravstvenim ustanovama odnosno fakultetima zdravstvenog usmjerenja iz članka 3. ovoga pravilnika, te utvrditi dan početka specijalizacije odnosno subspecijalizacije.
Dio programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe mora sadržavati teorijsku nastavu iz oblasti:
• donošenje kliničkih odluka,
• komunikacijske vještine,
• timski rad,
• upravljanja sustavom,
• sposobnost stjecanja i prenošenja znanja,
• etika i propisi,
• promocija zdravlja.
Dio programa specijalizacije i subspecijalizacije iz stavka 3. ovoga članka obavlja se na fakultetima zdravstvenog usmjerenja u ukupnom trajanju od jedan mjesec, u nastavnim turnusima (ljetni i zimski semestar) po planu koji utvrđuju navedeni fakulteti.
Dio programa iz stavka 3. ovoga članka sastavni je dio specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, te se organizira u nastavnom obliku za specijalizante različitih usmjerenja specijalizacije odnosno subspecijalizacije.
Specijalizanti prilikom podnošenja zahtjeva za polaganje specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita moraju imati dokaz da su na propisan način obavili i uspješno kolokvirali dio programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz stavka 3. ovoga članka.
Članak 19.
Specijalizant provodi program specijalizacije odnosno subspecijalizacije, u pravilu, bez prekida.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, specijalizantu se može odobriti prekid staža u slučajevima stručnog ili znanstvenog usavršavanja u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, porodiljskog odsustva, komplikacije u trudnoći, bolesti kod kojih liječenje traje dulje od 30 dana, te pritvoru duljem od 30 dana.
O svakom prekidu tijekom trajanja specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, podnositelj zahtjeva za odobrenje specijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika, obvezan je izvijestiti Ministarstvo i dokumentirati razloge prekida.
Ako je prekid opravdan, ministar donosi rješenje kojim se odobrava prekid specijalizacije odnosno subspecijalizacije i naznačava se produljavanja specijalizacije odnosno subspecijalizacije za vrijeme za koje je prekid trajao.
Rješenje iz stavka 4. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Članak 20.
Specijalizant ima pravo na godišnji odmor tijekom kalendarske godine, u trajanju propisanom propisima o radu.
Godišnji odmor iz stavka 1. ovoga članka ne smatra se prekidom specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža utvrđenog člankom 19. ovoga pravilnika.
Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako specijalizant koristi godišnji odmor za vrijeme obavljanja specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi odnosno fakultetu zdravstvenog usmjerenja, u kojemu, prema planu specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža, provodi manje od tri mjeseca, produljava mu se staž za onoliko koliko je trajao godišnji odmor.
Članak 21.
Ako glavni mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža ili nema sklonosti prema specijalizaciji odnosno subspecijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje podnositelja zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika.
Glavni mentor i komentor tijekom specijalizacije odnosno subspecijalizacije mogu povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga.
Odluku iz stavka 2. ovoga članka glavni mentor i komentor obvezni su, u pisanom obliku, dostaviti Ministarstvu, podnositelju zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika, kao i specijalizantu.
Ministarstvo razrješava glavnog mentora i komentora, ako utvrdi da isti neodgovorno vode specijalizanta, o tome izvještava podnositelja zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika i specijalizanta.
Glavni mentor i komentor za svoj rad po mentorstvu, odnosno komentorstvu dobijaju nadoknadu od zdravstvene ustanove odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja kod kojeg su uposleni u stalnom radnom odnosu, a na temelju transferiranih sredstava za ove namjene od strane Ministarstva.
Visina nadoknade iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje se rješenjem ministra suglasno članku 14. ovoga pravilnika.
Glavni mentor i komentor obvezni su obavljati poslove utvrđene člankom 5. ovoga pravilnika najmanje dva sata tjedno sa svakim specijalizantom odnosno subspecijalizantom.
Ako glavni mentor ili komentor tijekom specijalizacije odnosno subspecijalizacije povuče svoju suglasnost o glavnom mentorstvu ili komentorstvu zbog razloga iz stavka 2. ovoga članka ili izgubi status mentora ili komentora zbog razloga iz stavka 4. ovoga članka, obvezan je vratiti srazmjeran dio isplaćene nadoknade koju utvrdi ovlaštena zdravstvena ustanova odnosno fakultet zdravstvenog usmjerenja iz članka 3. ovoga pravilnika.
Članak 22.
Cijeli ili dio specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža može se obaviti i u inozemstvu pod uvjetom da program navedenog staža ne odstupa od programa specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža utvrđenog za tu vrstu specijalizacije odnosno subspecijalizacije ovim pravilnikom.
Odobrenje za obavljanje dijela specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža u inozemstvu izdaje ministar u formi rješenja, a na temelju podnijetog dokumentiranog zahtjeva osobe koja je podnijela zahtjev za odobrenje specijalizacije i subspecijalizacije u smislu članka 13. ovoga pravilnika.
Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka prilaže se:
• suglasnost glavnog mentora za obavljanje cijelog ili dijela specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža u inozemstvu,
• suglasnost ovlaštene zdravstvene ustanove odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja u inozemstvu, a u kojem će se obaviti cijeli ili dio specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža,
• ovjerena izjava specijalizanta ili podnositelja zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika, o pokriću svih troškova obavljanja specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u inozemstvu, kao i smještaja specijalizanta tijekom boravka u inozemstvu,
• rješenje Ministarstva kojim je odobrena specijalizacija odnosno subspecijalizacija.
Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Članak 23.
Specijalizacija odnosno subspecijalizacija prestaje ako:
1. specijalizantu, tijekom trajanja specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža, prestane radni odnos u zdravstvenoj ustanovi, kod nositelja odobrenja za privatnu praksu, u fakultetu zdravstvenog usmjerenja, u ovlaštenom ministarstva zdravstva, u državnom odnosno federalnom ministarstvu, tijelu državne ili federalne uprave, pravnoj osobi koja obavlja znanstveno- istraživačku djelatnost, pravnoj osobi koja obavlja proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, u zavodu zdravstvenog osiguranja;
2. u slučaju prestanka rada privatne prakse odnosno zdravstvene ustanove po sili Zakona za specijalizante kojim je odobrena specijalizacija odnosno subspecijali- zacija kao nositeljima odobrenja za privatnu praksu, ili specijalizantima uposlenim kod nositelja odobrenja za privatnu praksu odnosno specijalizantima uposlenim u zdravstvenoj ustanovi koja prestaje sa radom;
3. suglasno odredbi članka 21. stavak 1. ovoga pravilnika glavni mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije ili nema sklonosti prema specijalizaciji odnosno subspecija- lizaciji za koju se usavršava.
Rješenje o prestanku specijalizacije odnosno subspecijali- zacije donosi ministar na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove, nositelja odobrenja za privatnu praksu, dekana fakulteta zdravstvenog usmjerenja, rukovoditelja ovlaštenog ministarstva zdravstva, državnog odnosno federalnog ministarstva, tijela državne ili federalne uprave, ravnatelja pravne osobe koja obavlja znanstveno-istraživačku djelatnost, ravnatelja pravne osobe koja obavlja proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, ravnatelju zavoda zdravstvenog osiguranja.
Rješenje o prestanku specijalizacije odnosno subspecijaliza- cije, u slučaju iz točke 3. stavka 1. ovoga članka, donosi se po službenoj dužnosti, a na temelju mišljenja glavnog mentora dostavljenog Ministarstvu.
Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka prilažu se dokazi kojim se dokazuje postojanje uvjeta iz toč. 1. ili 2. stavka 1. ovoga članka.
Rješenja iz st. 2. i 3. ovoga članka su konačna u upravnom postupku i protiv istih se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Članak 24.
Specijalistički odnosno subspecijalistički staž i obveze specijalizanta u specijalističku knjižicu upisuju glavni mentor i komentori u organizacionim jedinicama zdravstvenih ustanova odnosno fakulteta zdravstvenog usmjerenja u kojima specijalizant obavlja specijalistički odnosno subspecijalistički staž prema propisanom planu i programu.
Sporna pitanja između glavnog mentora i specijalizanta oko upisa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža i obveza u specijalističku knjižicu rješava voditelj programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, koji ima pravo upisa podataka u specijalističku knjižicu.
Obrazac specijalističke knjižice sastavni je dio ovoga pravilnika.
Radne obveze iz stavka 1. ovoga članka specijalizant obavlja u radnom vremenu, u trajanju od 40 sati tjedno.

V - POLAGANJE SPECIJALISTIČKOG ODNOSNO SUBSPECIJALISTIČKOG ISPITA
Članak 25.
Nakon obavljenog programa specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža specijalizant polaže specijalistički odnosno subspecijalistički ispit.
Specijalistički odnosno subspecijalistički ispit polaže se najkasnije u roku šest mjeseci od završetka specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža.
Rješenjem ministra utvrđuju se troškovi polaganja specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita koje snosi podnositelj zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije iz članka 13. ovoga pravilnika ili specijalizant.
Članak 26.
Zahtjev za polaganje specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita podnosi se Ministarstvu najmanje 30 dana prije pristupanja polaganju specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita.
Specijalizant prijavljuje polaganje specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita na temelju konačnog mišljenja glavnog mentora.
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati sljedeće:
• osobni zahtjev specijalizanta,
• zahtjev zdravstvene ustanove, nositelja odobrenja za privatnu praksu, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, ovlaštenog ministarstva zdravstva, državnog odnosno federalnog ministarstva, tijela državne ili federalne uprave, pravne osobe koja obavlja znanstveno-istraživačku djelatnost, pravne osobe koja obavlja proizvodnju i promet lijekova i medicinskih sredstava, zavoda zdravstvenog osiguranja, a koji su podnijeli zahtjev za odobrenje specijalizacije odnosno subspecijalizacije u smislu članka 13. ovoga pravilnika,
• rješenje o odobrenju specijalizacije odnosno subspecijalizacije,
• uredno popunjenu specijalističku knjižicu,
• dokaz o obavljenom dijelu programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe, a koji izdaje fakultet zdravstvenog usmjerenja,
• dokaz o uplati troškova za polaganje specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita.
Članak 27.
Ministar na temelju mišljenja glavnog mentora, kao i uredno dokumentiranog zahtjeva iz članka 26. ovoga pravilnika, donosi rješenje o odobravanju polaganja specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita.
Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka ministar imenuje članove i tajnika ispitnog povjerenstva, te određuje datum polaganja specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita.
Član ispitnog povjerenstva ne može biti glavni mentor i komentori koji su sudjelovali u provođenju specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža specijalizanta.
Članovi ispitnog povjerenstva se imenuju iz redova priznatih stručnjaka određenih specijalnosti, naročito iz redova nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju redovnog profesora, vanrednog profesora ili docenta, koji imaju objavljene stručne i znanstvene radove u indeksiranim medicinskim časopisima odnosno čiji podaci su dostupni na MEDLINE.
Članovi i tajnik ispitnog povjerenstva na specijalističkim odnosno subspecijalističkim ispitima imaju pravo na nadoknadu čiji iznos se određuje rješenjem ministra.
Rješenje iz stavka 1. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Članak 28.
Članovi ispitnog povjerenstva iz članka 27. stavak 4. ovoga pravilnika, određuju se s Liste ispitivača za specijalističke i subspecijalističke ispite koju utvrđuje ministar, na prijedlog zdravstvenih ustanova i fakulteta zdravstvenog usmjerenja koje su ovlaštene za obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža.
Lista ispitivača iz stavka 1. ovoga članka novelira se svake druge godine.
Članak 29.
Specijalistički odnosno subspecijalistički ispit polaže se u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi odnosno fakultetu zdravstvenog usmjerenja iz članka 3. ovoga pravilnika.
Specijalistički odnosno subspecijalistički ispit iz stavka 1. ovoga članka sastoji se iz teoretskog i praktičnog dijela.
Članak 30.
Opći uspjeh kandidata na specijalističkom odnosno subspecijalističkom ispitu ocjenjuje se s \"položio\" ili \"nije položio\".
Ocjena iz stavka 1. ovoga članka donosi se većinom glasova članova ispitnog povjerenstva i upisuje se, uz pitanja, u zapisnik o polaganju specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita.
Obrazac zapisnika iz stavka 2. ovoga članka sastavni je dio ovoga pravilnika.
Članak 31.
Po završetku specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita, kandidat je dužan zapisnik s cjelokupnom dokumentacijom dostaviti Ministarstvu.
Kandidatu iz stavka 1. ovoga članka, koji je položio specijalistički odnosno subspecijalistički ispit, izdaje se uvjerenje o položenom specijalističkom odnosno subspecijalističkom ispitu i isto upisuje u registar o položenim specijalističkim odnosno subspecijalističkim ispitima kojega vodi Ministarstvo.
Obrazac uvjerenja iz stavka 2. ovoga članka sastavni je dio ovoga pravilnika.
Članak 32.
Kandidat koji nije položio specijalistički odnosno subspecijalistički ispit prvi puta, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitno povjerenstvo, a koji ne može biti kraći od 30 dana, niti dulji od 90 dana od dana polaganja ispita.
Ako kandidat ne položi ispit drugi put, može ga još jednom ponoviti kroz daljnjih 90 dana.
Ako niti nakon ponovljenog roka iz stavka 2. ovoga članka, kandidat ne položi ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža u trajanju kojeg odredi ispitno povjerenstvo, a koje ne može biti kraće od 90 dana.
Troškove dodatnog specijalističkog odnosno subspecija- lističkog staža iz stavka 3. ovoga članka snosi podnositelj zahtjeva za odobrenje specijalizacije iz članka 14. ovoga pravilnika, odnosno kandidat.
Ako kandidat ne pristupi polaganju specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponovi u roku koji odredi ispitno povjerenstvo, a koji ne smije biti dulji od 90 dana.
Troškove ponavljanja specijalističkog odnosno subspecijali- stičkog ispita iz stavka 5. ovoga članka snosi sam kandidat.
Članak 33.
Po položenom specijalističkom odnosno subspecija- lističkom ispitu stječe se naziv specijaliste odnosno subspecijaliste određene grane medicine, stomatologije odnosno farmacije.
VI - PRIZNAVANJE POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA KAO SUBSPECIJALIZACIJE
Članak 34.
Doktorima medicine, doktorima stomatologije i magistrima farmacije - specijalistima, istaknutim stručnjacima koji se bave određenom subspecijalizacijom najmanje 10 godina, koji imaju znanstveno-nastavno zvanje redovnog, vanrednog profesora ili docenta, priznaje se status subspecijaliste ako imaju:
• publicirane stručne i znanstvene radove iz određene specijalizacije, i to tri rada na Current Contentsu ili pet radova u časopisima koje pokriva baza podataka Medline,
• imaju odbranjenu temu magistarskog rada i/ili doktorske disertacije iz oblasti medicine, stomatologije odnosno farmacije za koju subspecijalizaciju aplicira.
Članak 35.
Zahtjev za priznavanje statusa subspecijaliste iz članka 34. ovoga pravilnika podnosi doktor medicine, doktor stomatologije i magistar farmacije specijalista Ministarstvu, uz predočenje dokaza o ispunjavanju uvjeta za stjecanje zvanja subspecijaliste.
Rješenje o priznavanju subspecijalizacije u slučajevima predviđenim u članku 34. ovoga pravilnika donosi ministar, u roku od 30 dana od dana podnošenja uredno dokumentiranog zahtjeva.
Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda suglasno propisima o upravnim sporovima.
VII - PROVJERA KVALITETE OBAVLJENOG SPECIJALISTIČKOG ODNOSNO SUBSPECIJALISTIČKOG STAŽA
Članak 36.
Kvalitetu specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža doktora medicine provjerava Ministarstvo.
Ministarstvo imenuje stručno povjerenstvo za utvrđivanje činjenica važnih za provjeru kvalitete specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, te ujedno predlaže metode procjene kvalitete.
Stručno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od najmanje tri člana, po jednog predstavnika medicinskog, stomatološkog odnosno farmaceutskog fakulteta, ovlaštene federalne komore i i predstavnika Ministarstva.
Članovi stručnog povjerenstva moraju biti specijalisti one grane medicine, stomatologije odnosno farmacije za koju obavljaju provjeru kvalitete izvođenja specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža i imati znanstveno-nastavno zvanje redovnog, vanrednog profesora odnosno docenta, izuzev člana stručnog povjerenstva imenovanog ispred Ministarstva.
Stručno povjerenstvo obavlja provjere ovlaštenih zdravstvenih ustanova i fakulteta zdravstvenog usmjerenja u kojima se obavlja specijalistički odnosno subspecijalistički staž prema strukturiranim obrascima i na način utvrđen u Povelji Udruge specijalista Europske unije, koja se objavljuje na web-stranici Ministarstva.
Stručno povjerenstvo predlaže ministru poduzimanje odgovarajućih mjera utvrđenih odredbama ovoga pravilnika u slučaju negativnog mišljenja o kvaliteti specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža, a koji provode ovlaštene zdravstvene ustanove odnosno fakulteti zdravstvenog usmjerenja.
Članovi Stručnog povjerenstva ostvaruju pravo na nadoknadu za svoj rad.
Visinu nadoknade iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje se rješenjem ministra.
VIII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 37.
Zdravstvene ustanove odnosno fakulteti zdravstvenog usmjerenja, kojima je odobreno obavljanje specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža na temelju ranijih propisa koji su važili prije stupanja na snagu ovoga pravilnika, dužni su usuglasiti svoju organizaciju i poslovanje s odredbama ovoga pravilnika, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika.
Do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ostaju na snazi rješenja o odobrenju obavljanja specijalističkog odnosno subspecijalističkog staža zdravstvenim ustanovama odnosno fakultetima zdravstvenog usmjerenja izdata na temelju ranijih propisa koji su važili prije stupanja na snagu ovoga pravilnika.
Članak 38.
Fakulteti zdravstvenog usmjerenja u kojim se obavlja dio programa specijalizacije odnosno subspecijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe iz članka 18. ovoga pravilnika, dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga pravilnika utvrditi planove programa specijalizacija odnosno subspecijalizacija koji su zajednički za sve specijalističke programe i otpočeti edukaciju u nastavnim turnusima (ljetni i zimski semestar).
Članak 39.
Specijalizant kojemu je odobrena specijalizacija odnosno subspecijalizacija suglasno propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovoga pravilnika, može, ukoliko je to za njega povoljnije, nastaviti obavljanje specijalizantskog odnosno subspecija- lizantskog staža suglasno odredbama ovoga pravilnika.
Na temelju podnijetog dokumentiranog zahtjeva specijalizanta, odobrenje za obavljanje specijalizantskog odnosno subspecijalizantskog staža po odredbama ovoga pravilnika, a u smislu stavka 1. ovoga članka, rješenjem odobrava ministar.
Rješenje iz stavka 2. ovoga članka je konačno u upravnom postupku i protiv istog se može pokrenuti upravni spor kod ovlaštenog suda, suglasno propisima o upravnim sporovima.
Ukoliko specijalizant ne iskoristi mogućnost iz stavka 1. ovoga članka, rješenje o odobrenju specijalizcije odnosno supspecijalizacije, izdato na temelju ranijih propisa koji su važili prije stupanja na snagu ovoga pravilnika, ostaje na snazi.
Članak 40.
Odredbe ovoga pravilnika ne odnose se na specijalizacije odnosno subspecijelizacije osoba koje su završile fakultet zdravstvenih studija, kao i na specijalizacije i subspecijalizacije zdravstvenih suradnika, a što će se urediti posebnim pravilnikom.
Članak 41.
Danom stupanja na snagu ovoga pravilnika prestaje primjena propisa o specijalizacijama zdravstvenih djelatnika, a koji su bili u primjeni na teritoriju Federacije na dan stupanja na snagu ovoga pravilnika, i to:
1. Pravilnik o specijalizaciji zdravstvenih djelatnika i zdravstvenih suradnika (\"Službeni list SRBiH\", br. 27/86, 38/86, 7/87 i \"Službene novine Federacije BiH\", broj 7/03);
2. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika (\"Narodni list HR H-B\", broj 14/94);
3. Pravilnik o specijalizaciji iz obiteljske medicine (\"Službene novine Federacije BiH\", br. 7/99, 50/00 i 22/02).
Članak 42.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u \"Službenim novinama Federacije BiH\".